„Dijaspora? To je ljepota, ljubav, ekonomija – sve, u Norveškoj. Bogata država [Norveška]. Niko ništa ne pita -ni ko si, ni šta si. Živi, radi i uživaj. To je prava dijaspora, koja nas pomaže.“ ovo je jedan od odgovora slučajnog prolaznika u Mostaru na pitanje „Šta je to dijaspora?“.
Za državu kao što je Bosna i Hercegovina koja ima tako veliku i široko rasprostranjenu dijasporu, pomalo je začuđujuće da se tako malo zna o ovom pojmu, a da se istovremeno toliko raznoraznih stereotipa i predrasuda veže za njega. Dijaspora – šta je to? – pokušaću da odgovorim.
Maslačak i most
Riječ dijaspora dolazi od starogrčkih riječi dia, (preko, između) i speiro (raspršiti, rasijati). Po objašnjenju Enciklopedije Britannica, originalni termin „dijaspora“ se odnosio na Grke rasute po helenističkom svijetu i na Jevreje nakon pada Jerusalema u ranom 6. vijeku pr. n. e. Pored jevrejske i grčke dijaspora, armenska dijaspora se također smatra jednom od klasičnih dijaspora, dok se u drugoj polovini 20. vijeka koncept dijaspore počinje koristiti za afričke dijaspore, kao i za irsku, talijansku, tursku, kurdsku, kinesku, indijsku, rusku, palestinsku i mnoge druge dijaspore. U literaturi migracijskih i dijasporskih studija, koncept dijaspore se različito definiše i prošao je kroz mnogobrojne transformacije. Međutim, postoje neke osnovne karakteristike koje grupa ljudi treba posjedovati da bi se smatrala dijasporom ili dijasporskom zajednicom. Osnovna karakteristika dijaspora jeste rasejanje, disperzija ili raspršenost od jednog zajedničkog mjesta porijekla. U vizuelnim reprezentacijama raspršenosti dijasporskih zajednica se često koristi simbol sjemenja cvijeta maslačka, koji lete kroz zrak poput minijaturnih helikoptera. U ranijim tumačenjima dijaspore se stavljao fokus na težnju članova dijasporske zajednice da se nekada u budućnosti vrate u svoju stvarnu ili zamišljenu domovinu. Ideja „zamišljene domovine“ se možda može najbolje objasniti kroz mudre riječi starogrčkog filozofa Heraklita: Nijedan čovjek ne može dva puta zakoračiti u istu rijeku, jer niti se radi o istom čovjeku, niti o istoj rijeci. U tom smislu se „san o povratku“, često odnosi na „povratak“ u mjesto iz sjećanja, iz imaginacije, na povratak u mladost, djetinjstvo i bezbrižnost, a ne u sadašnju društveno-ekonomske realnost zemlje porijekla.
Iz tih razloga se moderne interpretacije dijasporske orijentacije prema domovini sve više odnose na jačanje transnacionalnih veza, nego na stvarni povratak. Također, kao što objašnjava Melissa Siegel, profesorica migracijskih studija na Univerzitetu u Maastrichtu, u modernim interpretacijama odnosa dijasporske zajednice prema zemlji domaćina se stavlja akcenat na bikulturalizam, ili kulturološku pripadnost dvjema kulturama i društvima, tj. i zemlji porijekla i prijema. Iz tog razloga se za dijasporu često veže simbol mosta, zbog stvarne ekonomske, političke, socijalne i kulturološke povezanosti koje dijasporske zajednice posjeduju sa obje sredine.
Dijasporske diskusije
Jednako kao što svaka dijasporska zajednica ima neke definirajuće, zajedničke karakteristike, tako postoji i set tema koje su primjenjive na različite dijaspore svijeta. Neke od njih su: integracija u društva prijema, ostvarivanje glasačkih prava i političke zastupljenosti dijaspore u zemlji porijekla, politički aktivizam i mobilizacija, uloga dijaspore u vanjskoj politici zemlje porijekla i njenoj demokratizaciji. Dijaspore učestvuju u ekonomskom razvoju zemalja iz kojih potiču kroz dijasporske investicije, slanje doznaka, filantropske aktivnosti, kao i dijasporski turizam i zaštitu prirodnog okoliša. U smislu naučno-obrazovne saradnje između dijaspore i zemlje porijekla se često govori o obrazovanja djece iseljenika o historiji, društvu i kulturi prostora odakle potiču. Članovi dijaspore učestvuju u programima prijenosu znanja, te imaju snažno prisustvo u razvoju naučno-istraživačke saradnje između domaće i inostrane akademske zajednice. Također se spominju teme vezane za djelovanje dijasporskih organizacija u zemljama prijema, muzičku, literarnu i umjetničku proizvodnju članova dijasporske zajednice, te specifičnosti dijasporskog identiteta, kao što je to bilingualizam ili dvojezičnost i drugi aspekti uslovljeni transnacionalnim položajem i pripadanju dvjema kulturama. Konačno, dijasporske diskusije se odnose i na izazove stvarnog povratka i reintegracije u zemlju porijekla.
Bosanci i Hercegovci rasuti po svijetu
Prema procjenama Ministarstva sigurnosti BiH, bosanskohercegovačka dijaspora broji između 2 i 2,2 miliona ljudi, što uključuje osobe rođene u BiH koje su napustile našu zemlju i procijenjeni broj njihovih potomaka rođenih u zemljama prijema. Brojnost iseljeništva od 2 miliona u odnosu na 3.531.159 ukupnog stanovništva u Bosni i Hercegovini, našu zemlju stavlja u vrh svjetske liste zemalja sa najvećom iseljeničkom populacijom, u odnosu na rezidentno stanovništvo.Bosanskohercegovačka dijasporska zajednica, pored svoje brojnosti u apsolutnom i relativnom smislu, je također široko rasprostranjena – u 52 države svijeta, od čega 60% u 30 zemalja Evrope (EU 28, Norveška i Švajcarska). Kako je objašnjeno u Mapiranju dijaspore iz BiH, bosanskohercegovačka dijaspora zaista odgovara većini kriterija koje literatura dijasporskih i migracijskih studija postavlja kao definirajuće. Tako da teme koje su već uspostavljene kao relevantne za sve dijaspore svijeta, se svakako odnose i na dijasporsku zajednicu Bosne i Hercegovine. Naravno, postoje i neke specifičnosti bh. dijaspore, koje je potrebno posebno obraditi. U seriji članaka „BiH Dijasporske diskusije“ ću pokušati otvoriti diskusiju o ovim i srodnim temama, kako bi se bolje razumjeli – i mi ovdje, i mi tamo. Tako da, jednog dana u budućnosti, slučajni prolaznik u nekom bh. gradu, može sa malo više empatije, sigurnosti i informisanosti govoriti o Bosancima i Hercegovcima rasutim po svijetu.