Pravna osnova za glasanje iz dijaspore

Nastavljamo razgovor sa dr. sc. Senadom Zatagić o pravnoj osnovi za glasanje iz dijaspore na bh. izborima. Za ovu oblast bitno je poznavati šta kaže Izborni zakon, Zakon o prebivalištu i boravištu državljana BiH, kao i podzakonski akti Centralne izborne komisije.

Izborni zakon Bosne i Hercegovine i Centralna izborna komisija (CIK) 

Od samog početka, bitno je naglasiti da Izborni zakon BiH ne poznaje posebnu kategoriju “glasača iz dijaspore.” Jednostavno, u pravnom smislu, svi glasači se tretiraju jednako, bez obzira da li oni glasali na teritoriji BiH ili izvan nje. Da bi neko ostvario svoje glasačko pravo na izborima u BiH, jedino bitno je da se radi o punoljetnoj osobi, koja posjeduje državljanstvo Bosne i Hercegovine i koja je upisana u Centralni birački spisak.  “Izborni zakon BiH propisuje da se izbori u Bosni i Hercegovini zasnivaju na opštem i jednakom biračkom pravu neposrednim, tajnim glasanjem i garantuje glasačko pravo svim građanima BiH, pod uslovom da su upisani u Centralni birački spisak (CBS). CBS sadrži evidenciju svih državljana BiH koji su navršili 18 godina ili će to navršiti na dan izbora, koji imaju biračko pravo i koji su na privremenom boravku u inostranstvu, i onih koji imaju status izbjeglice,“ objašnjava dr. Zatagić. Centralna izborna komisija (CIK) je osnovna institucija koji reguliše sve u vezi sa glasanjem u BiH, uključujući i glasanje izvan BiH, kao što su procedure glasanja putem pošte, rokovi za registraciju za eksterno glasanje, imenovanje izbornih odbora, određivanje broja i raspodjelu biračkih mjesta i procedure provođenja izbora.

Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine – prijava sadašnjeg prebivališta u BiH

Za upis u CBS državljani BiH trebaju dostaviti dokaz o prebivalištu u BiH, jer oni glasaju i na lokalnim (opštinskim) i na opštim izborima prema prijavljenom mjestu stalnog prebivališta u BiH. Prema Članu 8. Zakona o prebivalištu i boravištu u Bosni i Hercegovini

U postupku prijavljivanja prebivališta i adrese stanovanja državljani su dužni priložiti dokaz da imaju valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju. Kao dokaz da državljanin ima valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuje smatra se jedan od sljedećih dokaza: 

a) Dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje. 

b) Ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca. 

c) Potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasništvu, odnosno da je pokrenut postupak legalizacije ili uknjižavanja objekta, stana ili kuće na adresi na kojoj se prijavljuje prebivalište. 

Valjanim dokazom za prebivalište smatrat će se i ovjerena izjava stanodavca iz koje je vidljivo da stanodavac ispunjava uslove propisane tač. a), b) i c) iz prethodnog stava ovog člana i da daje pristanak da određeno lice bude prijavljeno na njegovoj adresi stanovanja. 

Drugim riječima, kako pojašnjava dr. Zatagić, “da bi državljanin BiH mogao prijaviti prebivalište na bilo kojoj adresi na teritoriji BiH, mora dokazati sadašnji pravni osnov za boravak na toj adresi u vidu postojećeg vlasništva nekretnine ili važećeg ugovora o zakupu. Zakon o prebivalištu vezuje pravo glasa sa sadašnjim prebivalištem, što je u velikoj mjeri posljedica etničkog čišćenja i ratnih dejstava.” Osim toga, da bi državljani BiH bili upisani u bazu podataka CIPS/IDDEEA, te dobili bh. pasoš, ličnu kartu ili vozačku dozvolu, potrebno je dostaviti dokaz o sadašnjem prebivalištu u BiH. Dakle, svaki identifikacioni dokument BiH potreban za registraciju glasača/uključivanje u CBS vezan je za sadašnje prijavljeno prebivalište. Ni u jednom od identifikacionih dokumenata potrebnih za registraciju glasanja ne spominje se prijeratno prebivalište građanina ili popis stanovništva iz 1991. godine.

Jedini izuzetak jeste Član 20 Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH, gdje se u slučaju fizičkog povratka predviđa olakšana prijava prebivališta:

Povratnik koji ima pravo da mu se olakša ponovno prijavljivanje nadležnom organu predočava odgovarajući dokaz identiteta i dokument kojim dokazuje svoje prebivalište prije sukoba u roku od 60 dana nakon povratka u svoje prebivalište prije sukoba. Za olakšano ponovno prijavljivanje ne može se tražiti nijedan drugi dokument osim dokumenata kojima se dokazuje identitet ili prebivalište prije sukoba.

Ako ne može predočiti dokument kojim dokazuje svoj identitet ili prebivalište prije sukoba, povratnik ima pravo da dokaže svoj identitet ili prebivalište prije sukoba drugim sredstvima, uključujući i izjave tog povratnika ili izjave koje daju druga lica u korist povratnika.

Kako naglašava, Senada Zatagić, „Ovom odredbom jeste jednoj određenoj kategoriji ostavljena mogućnost prijave prebivališta u prijeratnim mjestima. Međutim, treba da imamo na umu koja je to kategorija, a to su povratnici. Prema članu 8. Zakona o izbjeglicama iz BiH i raseljenim osobama u BiH, povratnici su osobe koja su nadležnom organu izrazile volju za povratak u ranija prebivališta i koja su u procesu tog povratka, kao i izbjeglica iz BiH i raseljena osoba koja se vratila u svoje ranije prebivalište. Dakle, proces povratka mora biti započet pravno ili stvarno. Dalje, ako imamo u vidu odredbu člana 4. ovog Zakona, prema kome je prijava prebivališta obavezna, te da državljani mogu imati samo jedno prebivalište na teritoriji BiH, kao i ostale odredbe poglavlja IV ovog Zakona, a koje se odnose na raseljena lica i njihovo boravište, možemo zaključiti da je ovaj Zakon na određeni način primorao raseljena lica da se izjasne da li će biti povratnici i prijaviti boravište u prijeratnim mjestima u skladu sa propisima ili će to učiniti u drugim mjestima u kojima se nalaze. Svakako, ovu pretpostavku treba uporediti sa stanjem na terenu, i ako se pokaže da je to uistinu tako, onda imamo situaciju da je Zakon o prebivalištu i boravištu na ovaj način stavio tačku na povratak, odnosno, da je de facto proglasio Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma implementiranim. Ponavljam, ovo je samo pretpostavka na osnovu mog shvatanja i tumačenja ovih zakonskih odrebi, ali ako imamo u vidu da je ostvarivanje nekih važnih prava, kao što je pravo na zdravstvenu zaštitu, direktno vezano za prebivalište i da skoro nigdje ništa ne možemo uraditi bez tzv. „CIPS potvrde“, tj. potvrde o prijavi prebivališta, možemo osnovano vjerovati da je ova moja pretpostavka i tačna.“

Procedura registracije – Ko se smatra „osobom na privremenom boravku,“ a ko „izbjeglim licem“? 

Iako se svi glasači, bilo da glasaju na teritoriji Bosne i Hercegovine ili izvan nje tretiraju jednako, pravila za glasanje izvan BiH razlikuju dvije kategorije: državljane BiH koji privremeno borave u inostranstvu i izbjegla lica. Ove dvije kategorije opisane su u članu 3.15 Izbornog zakona BiH i dalje razrađene u članovima 24 do 29 Pravilnika o upotrebi i izradi izvoda iz Centralnog biračkog spiska, s razlikama u načinu na koji se svaka kategorija upisuje u Centralni birački spisak. Obje kategorije, kada se glasa putem pošte ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH u inostranstvu, zahtijevaju posebnu registraciju za svaki izborni ciklus. Kategorija “državljani BiH na privremenom boravku u inostranstvu” odnosi se na one koji imaju 18 godina i koji imaju prijavljeno prebivalište u BiH. Glasaju u općini u kojoj je njihovo prebivalište prijavljeno u BiH, lično na biračkom mjestu u mjestu stalnog prebivališta u BiH, u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH u inostranstvu ili putem pošte. Druga kategorija građana koji mogu glasati eksterno su izbjegla lica. 

Važno je napomenuti da je status izbjeglog lica samo u odnosu na matičnu državu (BiH), dok se pojam “izbjeglica” ne odnosi na status u državi domaćinu, što dovodi do pomalo paradoksalnog ishoda izbjeglice/građanina. “Na primjer, dvojni državljanin BiH/SAD bi se i dalje mogao registrovati za glasanje na izborima u BiH kao ‘izbjeglica’, sve dok se njihovo ime može naći na popisu stanovništva BiH iz 1991. godine i ako mu nikada nije izdat identifikacioni dokument BiH (pasoš, vozačka dozvola, lična karta), odnosno ukoliko nisu upisani u bazu podataka CIPS/IDDEEA. Iz toga proizilazi da postoji značajna siva zona u registraciji za glasanje kao “izbjeglica” jer propisi CIK-a ne zahtijevaju zvanično dokazivanje statusa izbjeglice, što omogućava značajan potencijal za manipulaciju,” naglašava Zatagić. Međutim, od trenutka kada se državljanin BiH upiše u bazi podataka CIPS/IDDEEA i dobije identifikacioni dokument BiH, gubi mogućnost da se registruje kao izbjeglica za glasanje izvan BiH. Svi detalji vezi prijave za glasanje izvan BiH su navedeni u Vodiču za prijavu birača za glasanje izvan BiH, koji objavljuje CIK BiH. 

Da li je ostvariv “politički povratak” kroz glasanje iz dijaspore? 

Obećanje o omogućavanju potpunog “političkog povratka” kroz primjenu Aneksa VII i Aneksa III Dejtonskog mirovnog sporazuma je u velikoj mjeri iznevjereno Zakonom o prebivalištu i boravištu državljana BiH. Kako? Uzmimo primjer naše fiktivne gospođe Zane Svensson, koja je 1991 živjela u Višegradu, a sada živi i radi u Malmou u Švedskoj. Da bi gospođa Svensson mogla glasati u Opštini Višegrad na bh. izborima, ona mora imati prijavljeno prebivalište u BiH u Višegradu. Da bi se mogla prijaviti, mora dokazati sadašnje pravo na adresu u Višegradu, kroz dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje. To što je gospođa Svensson živjela u Višegradu 1991. godine, samo po sebi nije dovoljno da bi ona prijavila prebivalište u Višegradu i da bi glasala u ovoj općini. Kako se pravno može obezbijediti masovniji “politički povratak”? Tako što će svaka osoba koja može prijaviti svoje prebivalište u BiH kako je to bilo i 1991. godine, to i učiniti, a zatim se prijaviti za glasanje na izborima 2022. 

U sljedećem nastavku govorimo o dosadašnjim inicijativama za povećanje izlaznosti dijaspore na bh. izborima: počevši od inicijativa “Glasaću za Srebrenicu,” “Prvi mart,” “Moja adresa Srebrenica” do različitih drugih kampanja koje su imale za cilj da se motiviše što veći broj bh. državljana iz dijaspore da glasaju na izborima u BiH. 

Dr. Senada Zatagić je diplomirala i magistrirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Svoju doktorsku tezu, koja je istraživala pravne uticaje odluka Evropskog suda za ljudska prava vezanih za diskriminaciju u ostvarivanju izbornih prava u Bosni i Hercegovini, odbranila je na Seldžuk univerzitetu u Republici Turskoj. Njeni istraživački interesi obuhvataju međunarodno pravo, ljudska prava, tranzicionu pravdu i migracije. Radila je kao istraživač-konsultant za IOM, a trenutno je angažovana kao predavač na Pravnom fakultetu MEF Univerziteta u Istanbulu i vanjski saradnik na predmetu Izborno pravo na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici. U pripremi za štampu je njena nova knjiga sa Columbia University Press/ibidem-Verlag: Neglected Right: Prospects for the Protection of the Right to be Elected in Bosnia and Herzegovina

The legal basis for diaspora voting in BiH elections 

We continue our conversation with Dr. Senada Zatagić on the legal basis for voting from the diaspora in BiH. elections. To understand the main legal issues, it is important to know the legal provision given in the Election Law, the Law on Permanent and Temporary Residence BiH Citizens, as well as bylaws of the Central Election Commission (CEC).

The Election Law of Bosnia and Herzegovina and the Central Election Commission (CEC) 

From the very beginning, it is important to emphasize that the BiH Election Law does not recognize a special category of “diaspora voters.” Simply, in the legal sense, all voters are treated equally, regardless of whether they vote on the territory of BiH or abroad. In order for someone to exercise their right to vote in the elections in BiH, the only thing that matters is that this person is an adult citizen (above 18 years of age) of Bosnia and Herzegovina and who is registered in the Central Voters’ Registry (CVR)“  The BiH Election Law stipulates that elections in Bosnia and Herzegovina are based on universal and equal suffrage by direct, secret ballot, guaranteeing the right to vote to all BiH citizens, provided they are registered in the Central Voters Register (CVR). The CVR contains records of all BiH citizens who have reached the age of 18 or will do so on election day, who have the right to vote and who are temporarily staying abroad, and those who have refugee status,” explains Dr. Zatagic. The Central Election Commission (CEC) is the central institution that regulates everything related to voting in BiH, including external voting, such as postal voting procedures, deadlines for registration for external voting, appointment of election boards, allocation and distribution of polling stations. and election procedures.

Law on Permanent and Temporary Residence of Citizens of Bosnia and Herzegovina – registration of current residence in BiH

To register in the CVR, BiH citizens need to submit proof of residence in BiH, because they vote in both local (municipal) and general elections according to the registered place of permanent residence in BiH. According to Article 8 of the Law on Permanent and Temporary Residence of BiH Citizens,

In the procedure of registering residence and residential address, citizens are obliged to submit proof that they have a valid basis for residence at the address where they are registering. One of the following is considered as proof that the citizen has a valid basis for residence at the address where he / she is registering: a) Proof of ownership or co-ownership or possession of an apartment, house or other residential building. b) Certified lease agreement or certified tenancy agreement with certified proof of ownership or co-ownership or possession of the landlord. c) Confirmation that a dispute over ownership is being conducted before the competent authority, i.e. that a procedure for legalization or registration of a building, apartment or house has been initiated at the address where the residence is registered. Valid proof of residence will be considered a certified statement of the landlord, which shows that the landlord meets the conditions prescribed by point. a), b) and c) from the previous paragraph of this Article and to give consent for a certain person to be registered at his / her residential address. 

In other words, as explained by Dr. Zatagic, “in order for a BiH citizen to register his/her residence at any address on the territory of BiH, (s)he must prove the current legal basis for staying at that address in the form of existing property ownership or a valid lease agreement. The Law on Residence links the right to vote to current residence, which is largely the result of ethnic cleansing and war.” In addition, in order for BiH citizens to be registered in the CIPS/IDDEEA database, and get a BiH. passport, ID card or driver’s license, proof of current residence in BiH must be submitted. Therefore, each BiH identification document required for voter registration / inclusion in the CVR is linked to the current registered residence. None of the identification documents required for the registration of votes mention the pre-war residence of a citizen or the 1991 census.

The only exception is Article 20 of the Law on Permanent and Temporary Residence of BiH Citizens, where in case of physical return, facilitated registration of residence is envisaged:

A returnee who has the right to facilitated re-registration shall present to the competent authority appropriate proof of identity and a document proving his / her pre-conflict residence within 60 days of returning to his/her pre-conflict residence. No document other than proof of identity or residence prior to the conflict may be required for facilitated re-registration.

If (s)he cannot present a document proving his/her identity or residence before the conflict, the returnee has the right to prove his/her identity or residence before the conflict by other means, including statements of that returnee or statements given by other persons in favor of the returnee.

As Senada Zatagić emphasizes, “This provision leaves a certain category with the possibility of registering residence in pre-war places. However, we should keep in mind which category it is, and that is returnees. According to Article 8 of the Law on Refugees from BiH and Displaced Persons in BiH, returnees are persons who have expressed their willingness to return to their former residence and are in the process of returning, as well as refugees from BiH and displaced persons who have returned to their homes. former residence. Therefore, the return process must be started legally or in practice. Furthermore, if we have in mind the provision of Article 4 of this Law, according to which the registration of residence is mandatory, and that citizens may have only one residence in BiH, as well as other provisions of Chapter IV of this Law, relating to displaced persons and their residence, we can conclude that this Law in a way forced displaced persons to declare whether they will be returnees and report residence in pre-war places in accordance with regulations or will do so in other places where they are currently living. Certainly, this assumption should be compared with the situation on the ground, and if it turns out to be true, then we have a situation where the Law on Permanent and Temporary Residence in this way put an end to the return, that is, de facto proclaimed Annex VII of the Dayton Peace agreements implemented. I repeat, this is only an assumption based on my understanding and interpretation of these legal provisions, but if we keep in mind that the exercise of some important rights, such as the right to health care, is directly related to residence and that almost nothing can be done without the so-called “CIPS certificates”, i.e. certificate of registration of residence, we can reasonably believe that this my assumption is correct. “

Registration procedure – Who is considered a “temporary resident” and who is considered a “refugee”? 

Although all voters, whether voting in or outside Bosnia and Herzegovina, are treated equally, the rules for voting outside BiH distinguish between two categories: BiH citizens temporarily residing abroad and refugees. These two categories are described in Article 3.15 of the BiH Election Law and further elaborated in Articles 24 to 29 of the Rulebook on the Use and Preparation of Excerpts from the Central Voters Register , with differences in the way each category is entered in the Central Voters Register. Both categories, when voting by mail or at BiH diplomatic and consular missions abroad, require registration for each election cycle. The category “BiH citizens temporarily staying abroad” refers to those who are 18 years old and who have registered residence in BiH. They vote in the municipality in which their residence is registered in BiH, in person at the polling station in the place of permanent residence in BiH, in diplomatic and consular missions of BiH abroad or by mail. Another category of citizens who can vote externally are refugees.

It is important to note that refugee status is only in relation to the home country (BiH), while the term “refugee” does not refer to the status in the host country, which leads to a somewhat paradoxical outcome of the refugee / citizen. For example, a BiH / US dual citizen could still register to vote in BiH elections as a ‘refugee’, as long as their name can be found on the 1991 BiH census and if they have never been issued a BiH identification document. (passport, driver’s license, ID card), i.e. if they are not entered in the CIPS / IDDEEA database. It follows that there is a significant gray area in the registration for voting as a “refugee” because the CEC regulations do not require official proof of refugee status, which allows significant potential for manipulation,” says Zatagic. However, from the moment a BiH citizen registers in the CIPS / IDDEEA database and receives a BiH identification document, he or she loses the opportunity to register as a refugee to vote outside BiH. All details regarding the application for voting outside BiH are listed in the Guide for Registration of Voters for Voting Outside BiH, published by the CEC.

How can “political return” be achieved through diaspora voting? 

The promise of a full “political return” through the implementation of Annex VII and Annex III of the Dayton Peace Agreement has been largely betrayed by the Law on Permanent and Temporary Residence of BiH Citizens. How? Take the example of our fictional Ms. Zana Svensson, who lived in Visegrad in 1991 and now lives and works in Malmö, Sweden. In order for Ms. Svensson to be able to vote in the Municipality of Visegrad in BiH elections, she must have registered residence in BiH in Visegrad. In order to apply, she must prove her current territorial claim to an address in Visegrad, through proof of ownership or co-ownership or possession of an apartment, house or other residential building. The fact that Ms. Svensson lived in Visegrad in 1991 is not in and of itself sufficient for her to register her residence in Visegrad and to vote in this municipality. How can a more massive “political return” be legally secured? Achieving “political return” requires that every person who can register their residence in BiH, as it was in 1991, does so and then registers to vote in the 2022 elections.

In the following sequel of the diaspora voting series, we discuss recent initiatives to mobilise the diaspora vote in BiH  elections: starting with the initiatives “I will vote for Srebrenica,” “March 1,” “My address Srebrenica” to various other campaigns aimed at motivating as many as possible BiH citizens from the diaspora to vote in homeland elections.

Dr. Senada Zatagić graduated from and obtained her master’s degree at the Faculty of Law, University of Sarajevo. She defended her doctoral thesis, which investigates the legal effects of the decisions of the European Court of Human Rights related to discrimination in the exercise of suffrage in Bosnia and Herzegovina, at Selcuk University, Turkey. Her research interests include international law, human rights, transitional justice and migration. She worked as a researcher-consultant for IOM, and is currently engaged as a lecturer at the Faculty of Law, MEF, University of Istanbul and an external associate in the subject Elective Law at the Faculty of Law, University of Zenica. Her new book entitled: NeglectedRight: Prospects for the Protection of the Right to be Elected in Bosnia and Herzegovina is forthcoming with Columbia University Press/ibidem-Verlag. 


Posted

in

by

Tags: